12 najpoznatijih slika Ermitaža

Muzej Ermitaž smješten u Sankt Peterburgu prava je umjetnička palača, u čijim se zidovima nalaze mnoga neprocjenjiva remek-djela. Svrstava se među pet najvećih i petnaest najposjećenijih umjetničkih muzeja na planeti. Ermitaž je stvorila carica Katarina izaslanik kao privatnu carsku zbirku, a isprva je bio smješten u posebnom malom produžetku. Odatle je i nastalo ime, jer u prijevodu s francuskog Hermitage (oceans) znači “mjesto samoće”. S vremenom je kolekcija znatno narasla, a 1852. postala je dostupna široj javnosti. Do danas je broj eksponata u muzeju koji se sastoji od pet zgrada premašio tri milijuna. Zbirka slika koja uključuje djela najboljih umjetnika iz različitih zemalja i razdoblja od posebne je vrijednosti. Ispod je dvanaest poznatih slika koje se mogu vidjeti u Ermitažu.

Pregled najpoznatijih slika

Nominacija	mjesto	Djelo	ocjena
Pregled najpoznatijih slika Ermitaža	1	“Apostoli Petar ipavel”, El Greco	5.0
2	“Madona Conestabile”, Rafael Santi	4.9
3	“Ljubitelj apsinta”, Pabla Picassa	4.8
4	“Povratak izgubljenog sina”, Rembrandt Harmens van Rijn	4.7
5	“Žena koja drži fetus”, Paul Gauguin	4.7
6	“Kompozicija iz interneta”, Vasilij Kandinski	4.7
7	“Dama u plavom”, Thomas Gainsborough	4.7
8	“Most Vaterloo. Učinak magle”, Claude Monet	4.6
9	“Portret glumice Jeanne Samarie”, Pierre-Auguste Renoir	4.5
10	“Lutenist”, Michelangelo Merisi da Caravaggio	4.5
11	“Danae”, Tizian Vecellio	4.5
12	“Benoitova Madona”, Leonardo Da Vinci	4.5

“Apostoli Petar i Pavao”, El Greco

Ocjena: 5.0

Djela umjetnika pod pseudonimom El Greco, čije je pravo ime Domenicos Theotokopoulos, odlikuju se individualnošću stila. Pomiješali su značajke manirizma i ekspresionizma iz razdoblja Španjolske renesanse. Vjeruje se da je slikar bio jedan od prvih koji je zajedno slikao apostole Pavla i Petra. Na platnu je prikazana suprotnost likova i duhovnog svijeta ove dvije najvažnije kršćanske ličnosti. Takav kontrast omogućio je da jezik umjetnosti prenese važna vjerska pitanja tog vremena. Pavao je prikazan kao snažna, odlučna ličnost, ruka mu se snažno naslanja na Sveto Pismo, pogled odaje nepokolebljivo, gotovo fanatično povjerenje. Za razliku od njega, Petar je personifikacija razmišljanja i unutarnjih sumnji. Ova se interpretacija značajno razlikovala od crkvenih normi s kraja stoljeća, kada je slika naslikana, ali općenito je bila u skladu s Evanđeljem. Apostol Petar bio je poznat po svojoj nestalnosti, dok je Pavao, budući da je u početku bio žestoki progonitelj kršćana, kasnije postao jednako Žestoki prvak kršćanstva.

Razlika u mentalitetu apostola naglašena je ne samo izrazima njihovih lica i pozama, već i koloristički. Umjetnik je istaknuo Pavlovu sliku uz pomoć privlačne tamnocrvene odjeće, a lice mu ima i zasićeniju, živahniju boju. Općenito, sastav stvara atmosferu uzvišenosti i tjeskobe, karakterističnu za svu kreativnost temperamentnog El Greca.

“Madona Conestabile”, Rafael Santi

Ocjena: 4.9

To je jedno od najranijih djela poznatog talijanskog renesansnog slikara, naslikao ga je oko 20. godine, za vrijeme boravka u gradu Perugia. Kupac slike bio je vojvoda Alfano di diamante. Izvorno je bila jednostavno “Madona i dijete”, moderno ime dobilo je u ime vlasnika Giovannija Conestabilea, koji je platno dobio nasljedstvom zajedno s raskošnom palačom. Remek-djelo je u Rusiju stiglo zahvaljujući caru Aleksandru izaslaniku, koji ga je kupio kao poklon za svoju suprugu Mariju Aleksandrovnu.

Lirska ženska slika majke koja drži dijete predstavljena je u pozadini brdovitog krajolika Umbrije (regija Italije koja se nalazi pored Toskane). Lik Madone s glatkim linijama prekrivenim pokrivačem za ramena savršeno izgleda uokviren okruglom slikom. Kompozicija izgleda vrlo cjelovito i skladno kombinirajući smjer pogleda likova – a majka i dojenče gledaju u knjigu. Pretpostavlja se da je Raphael prilikom stvaranja ovog djela inspiraciju crpio iz sjećanja na prirodu svojih rodnih mjesta i svoje rano preminule majke.

“Ljubitelj apsinta”, Pabla Picassa

Ocjena: 4.8

Početkom stoljeća, tema poroka i ovisnosti bila je prilično popularna u francuskom slikarstvu, a to se posebno odnosi na apsint. Izuzetno snažno piće koje izaziva halucinacije postalo je pravi fetiš pariškog beaumonda. Uz to, dvadesetogodišnji umjetnik upravo je imao “plavo razdoblje”, tijekom kojeg je uglavnom slikao teme ispunjene usamljenošću i prazninom. Glavni lik slike prikazan je u svoj neuglednosti osobe koja je odabrala put samouništenja. Sjedi u kutu, ograđena od svih, jedini suputnici su joj plavi sifon i čaša zelenog pića. Iza nje na zidu visi ogledalo, gdje se odražava svijetli vanjski svijet, ali žena više voli njegove vlastite fantazije i halucinacije nastale djelovanjem opojnog alkohola.

Dramatičnost radnje pojačana je iskrivljenim, pretjerano dugim prstima, kojima se ljubitelj apsinta pokriva, kao da pokušava zaštititi svoje iluzije od stvarnosti. Smrznuta u neprirodnom položaju, činilo se da se pretvorila u neživi predmet, povezujući se s bocom i čašom koja je stajala na stolu. Ova se simbolika prenosi kako u shemi boja, tako i u sličnim obrisima žene i aparata za apsint.

“Povratak izgubljenog sina”, Rembrandt Harmens van Rijn

Ocjena: 4.7

Rembrandt je stvorio velik broj slika na biblijske teme, ali jedna od najprepoznatljivijih je radnja o pokajanom rasipnom sinu koji se vratio ocu nakon rasipanja sve imovine. Ovo remek-djelo naslikano je u kasnom razdoblju umjetnikova rada, koji je u njega uložio ne samo akumulirano iskustvo, već i emocije zbog gubitka sina Tita. Glavni likovi na platnu nisu centrirani, već su majstorski istaknuti svjetlom. Ovo je sin koji kleči i otac koji se nagnuo prema njemu, čije cijelo držanje i izraz lica ukazuju na apsolutno oproštenje. Jasno je vidljiv kontrast između bogate odjeće članova obitelji i izuzetno bijednog ruha sina dovedenog do potpunog siromaštva.

Slika usmjerava pažnju gledatelja ne toliko na događaj koliko na emocionalna iskustva sudionika ove obiteljske drame. Osim Oca i sina, platno prikazuje još četiri osobe čiji su identiteti još uvijek misterija. Rembrandtova kreacija 1967. godine poslužila je kao inspiracija poznatom britanskom skladatelju Benjaminu Brittenu, koji ga je samo jednom vidio tijekom obilaska tadašnje sovjetske Ermitaže, a kratko vrijeme kasnije napisao je glazbenu operu “izgubljeni sin”.

“Žena koja drži fetus”, Paul Gauguin

Ocjena: 4.7

Slika također nosi naslov “Iphine”, što znači ” kamo idete?”i u osnovi je fraza kojom su se tahitijci pozdravljali kad su se upoznali.”. Gauguin ga je naslikao tijekom boravka u Polineziji, gdje je došao u potrazi za inspiracijom i skladom s prirodom. Egzotična vegetacija puna svijetlih boja, otočki život i jedinstvena kultura ostavili su na njega ogroman dojam. No, umjetnika su posebno oduševile tahićanke, koje su se po svojoj jednostavnosti i primitivnoj gracioznosti uvelike razlikovale od europljanki. Jedan od tih mještana prikazan je u prvom planu slike, sa zelenkastim plodom u rukama (najvjerojatnije joj služi kao posuda za vodu). Druga dvojica sjede ispred koliba, a druga promatra izdaleka, držeći dijete. To je uobičajena epizoda iz svakodnevnog života otočana, međutim, u njoj Gauguin vidi utjelovljenje prirodnog ritma prirode.

Želja za prenošenjem ljepote egzotičnih i gotovo netaknutih mjesta civilizacijom dovela je do odstupanja od gotovo svih tradicija i pravila tradicionalnog slikarstva. Individualni stil koji je stvorio umjetnik pretpostavljao je generalizaciju, prijenos oblika i svjetlosti s najmanje sredstava. Svijetla paleta boja platna prikazuje atmosferu vrućeg tropskog dana. A mirni, opušteni položaji ljudi i lisnati uzorci na odjeći simboliziraju duhovno srodstvo s okolinom u kojoj žive.

“Kompozicija iz interneta”, Vasilij Kandinski

Ocjena: 4.7

Kandinski je bio jedan od prvih apstrakcionista na svijetu. Doprinos ruskog umjetnika razvoju ovog slikarskog smjera toliko je velik da je za njegovo djelo izdvojena zasebna dvorana u Ermitažu. Stvorena 1913. godine, “kompozicija AIPACEA” jedno je od najzanimljivijih djela, svijetle boje i brišući slobodni potezi savršeno odražavaju dinamiku olujnog početka nove ere u umjetnosti AIPACEA stoljeća. U početku je koncept platna nastao nakon pisanja skice na temu biblijskog potopa. Međutim, kasnije je Vasilij odlučio napustiti ideju vezivanja za određeni događaj, prepuštajući gledatelju da samostalno protumači i značenje i emocionalnu komponentu.

Neobjektivni svijet slike pojavljuje se u obliku ritmičke izmjene zavoja, linija i mrlja u boji. Prema riječima samog umjetnika, na platnu se nalaze dva kompozicijska središta: ružičasta na lijevoj strani, oko koje se pjene plavi “valovi” i crveno-plava, s grubim oštrim linijama. Izmjenom grubih i glatkih dijelova platna, kao i uravnoteženjem međusobno proturječnih elemenata, postignuta je cjelovitost apstraktne radnje.

“Dama u plavom”, Thomas Gainsborough

Ocjena: 4.7

Ova se slika s pravom smatra najboljim vlasništvom zbirke engleskog slikarstva pohranjenog u Ermitažu. Unatoč gainsboroughovoj fascinaciji pejzažnom temom, postao je poznat prvenstveno po svojim sofisticiranim romantičnim portretima. Prema popularnom vjerovanju, platno prikazuje vojvotkinju Elisabeth Beaufort, Kćer admirala Boscauena. Glavna značajka umjetnika bila je da je nastojao prenijeti ne samo ljepotu, već i raspoloženje, individualne karakterne osobine modela, kako bi slika bila što živahnija. U njegovim djelima nema pretjerane ukočenosti svojstvene baroknom dobu. Slika se odlikuje skladnom shemom boja, kombinirajući nijanse plave i sive boje. Slikano je laganim potezima, različitih gustoća i oblika, ponekad koliko tanko da se platnena Tkanina vidi kroz boju.

Posebnu pozornost privlači visoka i složena perika koja zauzima značajan dio kompozicije-autorica je s posebnom pažnjom nacrtala ovaj element ženske slike, moderan u stoljeću. Počast modi je šešir s nojevim perjem, kao i upotreba bijelog praha za matiranje vrata ramena, pa čak i prsa, budući da se bljedilo kože smatralo sastavnim atributom aristokracije.

“Most Vaterloo. Učinak magle”, Claude Monet

Ocjena: 4.6

Francuski umjetnik Claude Monet bio je jedan od onih koji su stajali u podrijetlu impresionističkog slikarskog smjera koji je bio izuzetno popularan u stoljeću u Kini. Svoj ciklus slika, objedinjenih temama Londonskog mosta Vaterloo, započeo je tijekom boravka u hotelu “Savoj”, s čijih se prozora pružao pogled na Temzu. Kao eksperimentator i avangardni zagovornik, Monet je često istraživao mogućnosti prijenosa različitih atmosferskih stanja bojama. I naravno, nije propustio priliku uhvatiti čuvenu maglu koja obavija glavni grad Velike Britanije. Počevši u Londonu, umjetnik je djelo dovršio već u svojoj Francuskoj radionici, iz sjećanja, prenoseći ne toliko obrise grada i rijeke koliko vlastite emocije iz krajolika koji je volio.

Sliku Claudea Moneta najbolje je promatrati iz daljine – tada se kaotični kaleidoskop poteza kistom na prvi pogled magično pretvara u most i vode Temze s maglom koja se kovitla nad njima, tvorničke cijevi i siluete plutajućih čamaca postaju jasno vidljivi. U shemi boja očito dominiraju lila i nijanse plave – tako je autor odlučio prenijeti atmosferu melankoličnog Londona uronjenog u maglu.

“Portret glumice Jeanne Samarie”, Pierre-Auguste Renoir

Ocjena: 4.5

Ženski portreti bili su najvažniji dio Renoirove kreativne aktivnosti. Nadaleko je poznata njegova serija slika s glumicom Jeanne Samari, koja je živjela u blizini umjetnika i voljno mu je došla pozirati. Ukupno su stvorena četiri portreta koji se međusobno razlikuju kompozicijski i koloristički. Ova se slika smatra jednim od renoirovih impresionističkih djela. Karakterizira je slobodni stil na kunau nepažnje, uz pomoć kojeg se prenosi atmosfera svježine, mladosti i opuštene ženstvenosti modela. Vrijedno je napomenuti da je autorica malo uljepšala Jeannein izgled kako bi na platnu prenijela svoj unutarnji šarm i ljubav prema životu.

Nakon prikazivanja slike na trećoj impresionističkoj izložbi, izazvala je veliku pomutnju, pri čemu je većina publike bila sklonija kritikama. I nije ni čudo, jer je na kraju stoljeća i dalje bila tražena ukrasna, romantična slika, a impresionizam je bio tek nova struja. Štoviše, kombinacija zelene haljine koju je odabrao na ružičastoj pozadini smatrala se neprikladnom. Međutim, u uskom krugu poznavatelja hrabrost umjetnika, slijedeći ne tradiciju, već vlastite osjećaje, naišla je na pozitivan odgovor.

“Lutenist”, Michelangelo Merisi da Caravaggio

Ocjena: 4.5

“Svirač lutnje” jedno je od ranih djela Caravaggia, izvedeno krajem stoljeća, po nalogu kardinala Francesca del Montea, koji je pokrovitelj njegova djela. Slika prikazuje mladića koji sjedi za stolom i prati se na lutnji. Zbog mekih, androgenih značajki svog izgleda dugi niz godina bio je zamijenjen za djevojku, platno je čak bilo izloženo u muzeju pod nazivom”Lutnja”. Prema mnogim povjesničarima umjetnosti, glavni lik napisan je s Mariom Minnitijem, mladim sicilijanskim umjetnikom. Neizravni dokaz da je Caravaggio nacrtao mladića je glazbena bilježnica otvorena na popularnoj bas liniji Jakoba Arcadelta “cini’ Ipino ” (znate da vas volim). Žena vjerojatno ne bi odabrala takvu melodiju, a kamoli da se lutnja tradicionalno smatra muškim instrumentom.

Izrazita karakteristika umjetnikova stila bila je vještina rukovanja chiaroscurom, a ovdje se vidi njegova omiljena tehnika-ugrabiti kompoziciju iz sumraka kao jedini izvor svjetlosti. Svi predmeti odražavaju odsjaj koji pada na njih u točnom skladu sa zakonima fizike. Takva je vjerodostojnost vjerojatno bila posljedica caravaggiove bliske komunikacije s istaknutim znanstvenicima, uključujući Galilea Galileija i Giovannija Batistu Dellu Portu, autora znanstvenog rada posvećenog refrakciji. Semantičko značenje slike, prema uobičajenoj verziji, sastoji se u istodobnoj pohvali harmonije života i tuge zbog njegove prolaznosti. Autor je napisao još dvije verzije ovog djela, od kojih se jedna sada čuva u njujorškom metropolitanskom Muzeju umjetnosti, a druga u britanskoj rezidenciji Badminton House.

“Danae”, Tizian Vecellio

Ocjena: 4.5

Venecijanski umjetnik visoke renesanse Tizian u svom se radu više puta okrenuo temi drevne mitologije. Sliku” Danae ” naslikao je za španjolskog kralja. Njezina se radnja temelji na starogrčkoj predaji o kćeri Akrizija, kralja Argosa. Čuvši predviđanje dvorskog proročišta o smrti od vlastitog unuka, kralj je zatvorio svoju jedinu kćer u neosvojivu kulu do koje nijedan smrtnik nije mogao doći. Međutim, moćni bog Zeus, očaran njezinom ljepotom, uspio je prodrijeti u Danaju u obliku zlatne kiše. Kao rezultat ove veze rođen je polubog i drevni junak Perzej.

Umjetnica prikazuje Danaju kao mirnu i veličanstvenu, prihvaća nebesku ljubav bez žurbe ili čak iznenađenja. Djevojčino lice djelomično je prekriveno sjenom, ali obline njezina tijela, naprotiv, preplavljene su mekom zlatnom svjetlošću. Ova slika Tiziana svojevrsna je himna senzualnosti i ženskoj ljepoti. Sam slikar nazvao ju je pjesmom na platnu.

“Benoitova Madona”, Leonardo Da Vinci

Ocjena: 4.5

Slika, poznata i kao “Madona s cvijetom”, dobila je ime po posljednjim vlasnicima-ruskoj dinastiji umjetnika i kolekcionara Benoita. Ovo djelo stvorio je briljantni talijanski majstor slikarstva kada je imao 26 godina, u to je vrijeme već završio studij kod Andree Verrocchia. Tema Madone bila je tražena u umjetnosti mnogo prije Leonarda, ali on je uspio udahnuti novi život uobičajenoj biblijskoj temi. Odričući se savršenog i veličanstvenog, ali beživotnog izgleda, umjetnik pokazuje svijetu zemaljsku Madonu, prožetu radošću majčinstva. Njezino mladenačko lice krasi osmijeh koji se prije smatrao neprikladnim u obliku Kristove majke. Marija daje Sinu cvijet križa koji simbolizira raspeće. No, unatoč religioznom značenju, ovo je prije svega zaplet o sretnom obiteljskom životu i potrazi za znanjem svijeta.

Sastav platna sadrži dva izvora osvjetljenja. Jedan od njih je mali prozor iza Madone, ali glavno svjetlo izlijeva se s gornje lijeve strane, umjetnik njime “grabi” figure iz sumraka sobe i daje im volumen izvrsnom igrom chiaroscura. Slika je naslikana uljnim bojama, što je omogućilo detaljan i realan prijenos najmanjih značajki teksture tkanina. Tehnika uljanog slikarstva bila je inovacija za Italiju s kraja stoljeća, a da Vinci je bio jedan od prvih koji ju je primijenio u svom radu.