Kako se riješiti osjećaja zavisti

Sjetite se priče o mrtvoj princezi? Ona u kojoj je kraljica otrovala svoju pokćerku otrovnom jabukom. Što ju je pokrenulo? Zašto je tako tvrdoglavo pokušavala iscijediti mladu princezu iz svijeta? Zavist, naravno. Doista, vrlo je uvredljivo vidjeti živi podsjetnik pred sobom da više niste tako mladi, pa čak i kao odgovor na pitanje ” ljepši sam od svih na svijetu?”dobiti odgovor -” Ne!”. Ovdje čak ni najpouzdanija žena ne može izdržati.

Moral bajke je zavist-loš osjećaj, jer vas tjera na loša djela, gura vas na podlost, izdaju i ubojstva. Nije slučajno što se zavist smatra jednim od smrtnih grijeha u vjerskoj tradiciji. Mnogi filozofi, uključujući Nietzschea, Schopenhauera i druga legendarna imena, krivili su zavist u svim svjetskim ratovima (jedna država zavidi drugoj) i revolucijama (klasna zavist).

Je li to zapravo tako destruktivan osjećaj i je li potrebno nadživjeti ga u sebi?

Pomisao da netko ima nešto što vi nemate uzrokuje veliku nevolju. To je zavist. Tuđi uspjeh izaziva osjećaj inferiornosti, nečija radost-ogorčenost, a sreća – osjećaj vlastite uskraćenosti.

Moderna psihologija zavist smatra zaštitnom reakcijom psihe. Uključuje se kad ne možemo ispuniti svoju potrebu. Na primjer, u novcu, slavi, moći.

Istodobno, zavist ne rađa toliko sama dobra koliko emocije iskusne posjedovanjem njih. To dokazuje eksperiment u kojem su istraživači promatrali djecu. Pokazalo se da se želja za posjedovanjem određene igračke pojavila kod beba tek nakon što je drugo dijete pokazalo zanimanje za nju.

Doba zavisti

Prema istraživanjima, zavist je najoštrija u dobi od 18 do 24 godine. U ovom trenutku mladić stječe i ovlada profesijom, vrlo mu je važno biti konkurentan. Stoga se u tom razdoblju posebno oštro percipiraju tuđi uspjesi na profesionalnom polju.

Sljedeći porast zavisti pada na 30-34 godine. Osoba u ovoj dobi počinje sažimati preliminarne životne rezultate i često uspoređuje svoja postignuća s tuđim. Ako usporedba nije u njegovu korist, tada postoji akutni osjećaj zavisti.

U dobi od 55 do 59 godina vrijeme je da se osvrnete i procijenite svoj život. Ako ga je netko uspješnije razvio, onda je zavist tu.

Statistika kaže da nakon 60 godina ljudi rjeđe zavide. Moguće objašnjenje-napokon naučili cijeniti ono što imaju.

Uzroci zavisti ili koje osobine ličnosti čine ljubomornim

1. Psiholozi smatraju da je jedan od glavnih razloga zavisti osjećaj vlastite inferiornosti i ovisnog samopoštovanja. Osoba se neprestano uspoređuje s drugima i pronalazi sve više i više nedostataka u sebi i u svom životu, a prednosti u životu drugih, kojima počinje zavidjeti.

2. Vanjski lokus kontrole: kada osoba ne vidi razloge svojih neuspjeha u sebi, već u nekome ili nečem drugom. Takva osoba ima stav da je svemir nepravedan prema njemu. Svi blagoslovi idu drugome, jer je lukaviji, sretniji itd.d.

3. Sklonost prekomjernoj kontroli. Teško je podnijeti tuđi uspjeh i nekoga tko je navikao kontrolirati sve. Ne može prihvatiti da je drugi uspio bez njegovog dopuštenja.

4. Perfekcionizam. Zavidni su i ljudi s visokom razinom očekivanja, prezahtjevni prema sebi i drugima. Teško prihvaćaju svoju nesavršenost, koja postaje sve vidljivija na pozadini tuđe idealnosti.

5. Egocentrizam i ljubav prema sebi. Takvoj je osobi teško pomiriti se s tuđim uspjesima, pa posebno osjeća zavist.

Postoje i vanjski čimbenici koji doprinose pojavi zavisti. Analizirajmo ih na primjeru.

Recimo da želite dobiti mjesto voditelja odjela – to će biti predmet zavisti. Ali umjesto vas, šefovu stolicu zauzima rođak ravnatelja-predmet zavisti. Svi dijelovi ove jednadžbe konvergirali su se. Ovdje po Toji objekt, predmet, plus o jećaj ocijalne nepravde i nemogućno t da e zadovolji potreba, t.e. zauzmite željeni položaj. Rezultat situacije bit će snažan osjećaj zavisti.

Odakle zavist?

Naravno, iz djetinjstva.

Djeca se od rane dobi uče” zdravoj ” konkurenciji, uspoređuju se s drugom djecom. Roditelji se na to usredotočuju u obrazovne svrhe, učitelji u školi, pokušavajući potaknuti dijete na marljivije učenje. Navika uspoređivanja sebe s drugima i vrednovanja svojih postignuća kroz takvu usporedbu ostaje s osobom cijeli život. A osjećaj vlastite nedostatnosti (“gori sam od drugih”) postaje izvor stalne zavisti.

Ako pojačamo učinak suparništva činjenicom da dijete nikada ne prima pohvale, ostaje nepriznato, tada ćemo u odrasloj dobi dobiti patološki zavidnu osobu.

“Nisam ljubomoran”

Od djetinjstva učimo skrivati zavist, jer često čujemo frazu “zavist nije dobra”. Doživljavajući taj osjećaj, sramimo se i pogubimo se. Stoga je sasvim razumljivo da pokušavamo prikriti zavist, sakriti je, uključujući i sebe. Naša psiha ima niz obrana kako bi spriječila misao da uđe u svijest – “zavidim”.

Možete, na primjer, odbiti neku aktivnost koja ne radi za vas, ali dobro radi za susjeda. Ili obezvrijediti, umanjiti tuđe uspjehe i uzvisiti svoja, čak i manja postignuća.

“Crna “i” bijela ” zavist

Ovisno o tome koje emocije osoba doživljava paralelno sa zavišću i kako se to odražava na njegovo ponašanje, uobičajeno je govoriti o” crnoj “i” bijeloj ” zavisti. Te se definicije koriste ne samo u svakodnevnom govoru, već ih rade i profesionalni psiholozi.

Obje vrste zavisti rađaju se iz osjećaja inferiornosti, osjećaja neadekvatnosti u usporedbi s nekim drugim. Osoba u oba slučaja osjeća da joj nešto nedostaje. A onda može odabrati različite putove. “Izjednačiti rezultat” s objektom zavisti, povlačeći se na njegovu razinu-zaraditi isti novac, izgubiti težinu, kupiti isti automobil itd.d. Ili uništiti protivnika i njegov uspjeh. Ovaj je put uvijek povezan s spletkama, spletkama, podlim djelima. U prvom slučaju imamo posla s” bijelom ” zavišću. U drugom-s “crnom”.

“Crna” zavist dolazi iz principa ” ako ja nemam ništa, onda ni ti ne bi trebao imati. Svi su jednaki”. Takvo uvjerenje osoba ponekad pogrešno smatra pravednim svjetskim poretkom. U ovoj situaciji pati i onaj kome zavide.k. pokušavaju mu na svaki mogući način naštetiti, ubacuju štapove u kotače. Ali i sam zavidnik pati još više. Svu energiju troši na besmislene radnje, uništava se iznutra. Takav osjećaj može imati ne samo psihološke posljedice, već i somatske: visoki krvni tlak, srčani problemi, prekidi u radu jetre.

“Bijela” zavist ili imitacija zavisti temelji se na potpuno drugačijem stavu – “želim i ja”. Takav osjećaj motivira, daje osobi snagu za postizanje uspjeha. Ali i ovaj oblik zavisti ima lošu stranu. Želja da se nešto postigne iz natjecateljskog duha dovodi do toga da osoba dobije nešto sasvim drugo od onoga što je zapravo željela. Vidio je kosilicu od susjeda i zapalio se da si kupi istu. Uštedio sam novac, kupio jedinicu, ali kupnja nije donijela ništa osim razočaranja. I nema normalan travnjak, a nezgodno je koristiti ovaj Kolos. Novac i energija izgubljeni.

Zavist može biti konstruktivna

Zavist ima mnogo aspekata i nije uvijek ovaj fenomen obojen isključivo crnom bojom. Ako osoba koja doživljava zavist to ne prati neprijateljskim osjećajima i postupcima, ne prihvaća tuđa postignuća kao prijetnju svom jastvu i svjesno pristupa vlastitim emocijama, tada ima sve šanse da zavist pretvori u točku rasta. Kako?

Prije svega, ne osuđujte sebe i ne sramite se-svi osjećaju zavist. Zatim, shvatite zašto ste ljubomorni, koja neostvarena potreba stoji iza te emocije. Koristeći zavist kao materijal za analizu, možete razumjeti mnogo važnih stvari o sebi. Na primjer, očajnički zavidite ljudima koji kupuju stanove. Ti si loša osoba? Ne. Ovdje postoji skriveni signal da su dom, udobnost i udobnost važne vrijednosti za vas i trebate težiti njihovoj provedbi. Zavist prema onima koji od posla dobivaju radost i zadovoljstvo sugerira da se osjećate neispunjeno, najvjerojatnije ne radite ono čemu duša leži. Ovo je prilika da razmislite o svojoj svrsi i promijenite životnu putanju.

Zavist pokazuje gdje postoji snažan potencijal za promjenu i potiče samo-poboljšanje. Zato iskorjenjivanje tog osjećaja u sebi uopće nije potrebno. Bilo bi ispravnije analizirati ga i razumjeti svoje potrebe. Ali ako ozbiljno razmišljate o borbi protiv zavisti, evo nekoliko načina za rad s njom.

Kako se boriti protiv zavisti

1. poboljšati se: što više rastete u vlastitim očima, to će biti manji osjećaj bezvrijednosti u usporedbi s drugima;
2. tražiti vlastite ciljeve, a ne pokušavati doći do tuđih;
3. usporedite se samo sa sobom jučer;
4. prihvatite sebe onakvim kakav jeste, sa svim nedostacima;
5. pokušajte vidjeti iza tuđeg uspjeha sve što je skriveno: ne znate što je vaš bivši razrednik koštao njegov posao, koje je žrtve učinio da bi postigao taj uspjeh;
6. prestanite “vući konop”, djetinjstvo je odavno prošlo, vrijeme je da se prestanete stalno natjecati i natjecati s nekim; vrijednost osobe nije određena koliko je ispred drugog.

Izvori:

N.U. Dmitrieva “Psihologija zavisti”

N. U. Gorshenin “suvremeni psihološki koncepti istraživanja zavisti”

/ukrainian/ukraine_in_russian/2016/10/161028_ru_s_blog_psychologist