* Pregled najboljih prema uredništvu. O kriterijima odabira. Ovaj je materijal subjektivan, nije oglašavanje i ne služi kao vodič za kupnju. Prije kupnje potrebno je konzultirati stručnjaka.
Svemir je nevjerojatno i tajanstveno mjesto. Djeluje prema zakonima koje možemo zamisliti samo na daljinu. Čak i poznata opća teorija relativnosti, u čijem je stvaranju Albert Einstein imao ruku, samo u najopćenitijim crtama opisuje princip formiranja nebeske mehanike.
Ali već iz nje možete zamisliti kako točno funkcioniraju Zvjezdani i planetarni sustavi. Postoji težak objekt, manji objekti se okreću oko njega pod utjecajem gravitacije, a još manje oko njih. Zapravo, zato svi više ili manje veliki planeti imaju satelite koji se kreću u prstenastoj orbiti.
Ali ponekad su ti sateliti impresivniji od samih planeta. Tekuća voda otkrivena na objektima oko Saturna! Istodobno, sam Saturn je plinski planet, koji možda nema ni površinu u uobičajenom smislu ovog pojma. Stoga su u nekim slučajevima sateliti zanimljiviji od samih planeta.
A za one koji se žele diviti značajkama nebeske mehanike, zaokružili smo najveće satelite u svemiru. Nažalost, u ovom trenutku ljudska tehnologija teško može vidjeti čak i udaljene planete, tako da je većina satelita s ljestvice u našem rodnom Sunčevom sustavu.
Pregled najvećih satelita u svemiru
| Nominacija | mjesto | ime | Veličina |
| Poredak najvećih satelita u svemiru | 1 | Titanija, satelit Urana | PROMJER 1578 KM |
| 2 | Triton, Neptunov mjesec | PROMJER 2707 KM | |
| 3 | Europa, Jupiterov mjesec | PROMJER 3122 KM | |
| 4 | Mjesec, zemljin satelit | PROMJER 3475 KM | |
| 5 | Io, Jupiterov mjesec | PROMJER 3643 KM | |
| 6 | Callisto, Jupiterov mjesec | PROMJER 4821 KM | |
| 7 | Titan, Saturnov mjesec | PROMJER 5150 KM | |
| 8 | Ganimed, Jupiterov mjesec | PROMJER 5268 KM | |
| 9 | IPA-1625 IPA 1, satelit IPA-1625 IPA | PROMJER 49244 KM | |
| 10 | IAS-12 IAS-1, satelit IAS-12 IAS-a | 81548 KM U PROMJERU |
10. mjesto: titanija, satelit Urana (promjera 1578 km)
Ocjena: 4.1
11. siječnja 1787. astronom Vilijam Herschel promatrao je Uran i otkrio da ovaj planet ima najmanje dva ogromna satelita. A najveća od njih je titanija. Inače, ime ovog nebeskog tijela dao je Herschelov sin u čast kraljice vila iz djela Vilijama Shakespearea.
Dugo je vremena samo Herschel imao dovoljno moćan teleskop da promatra ovaj objekt. Sada se titanija može vidjeti kroz Amaterske modele. Međutim, prilično točna i detaljna fotografija površine ovog objekta dobivena je tek 1986. godine, kada je istraživačka sonda “Putnik-2″proletjela pokraj površine.
Zbog dostupnosti promatranja, o titaniji se zna dosta. Sastavljene su čak i karte njegove površine, a najznačajniji elementi reljefa nose svoja imena. Prema tradiciji, imena mjesta izmišljaju se po imenima junaka i imenima mjesta iz Shakespeareovih djela. Na primjer, zove se najduži kanjon na površini (dugačak 1.492 km) Messina – po gradu Messini, gdje se odvija komedija “mnogo galame zbog ničega”.
Studije infracrvenom spektroskopijom potvrdile su da na površini Titanije postoji vodeni led. Osim toga, smrznuti ugljični dioksid pronađen je na polovima satelita. A njegovo podrijetlo izaziva mnogo kontroverzi. Obično je ugljični dioksid produkt razgradnje organskih tvari ili karbonata.
Sama površina Titanije obojena je tamnocrvenom bojom. Nema atmosfere, iako neki istraživači vjeruju da se tijekom toplih sezona ugljični dioksid može rastopiti, stvarajući malu ljusku oko satelita.
9. mjesto: Triton, Neptunov mjesec (promjera 2707 km)
Ocjena: 4.2
Šest od osam planeta Sunčevog sustava kruži oko središnje zvijezde u smjeru suprotnom od kazaljke na satu (gledano sa Zemljinog Sjevernog pola). Trinaest Neptunovih mjeseci također kruži oko planeta u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. I samo Triton, najveći satelit, krši ovo načelo. U smjeru kazaljke na satu gledano sa Sjevernog pola Neptuna.
Može biti nekoliko razloga zašto se ovaj objekt od 2707 kilometara okreće drugačije od ostalih 13 svojih drugova. No, istraživači vjeruju da je Neptun, leteći pokraj Kuiperovog pojasa, zgrabio ovaj satelit svojim gravitacijskim poljem. Od tada se Triton okreće u suprotnom smjeru.
Triton je zanimljiv ne samo zbog retrogradnog kretanja, već i zbog toga što je jedan od rijetkih geološki aktivnih satelita. Vulkani povremeno eruptiraju na njegovoj površini, samo što ne izbacuju uobičajenu Lavu, već gotovo čvrsti dušik. Također, ovaj satelit je prošaran tragovima tektonske aktivnosti i odlikuje se zamršenim reljefom.
Na površini Tritona vrlo je hladno. Prosječna temperatura je reda veličine -235 Celzijevih stupnjeva. Zato dušik nije u plinovitom, već u snježnom stanju. Sama površina prekrivena je debelim slojem leda – samo ne vode, već metana ili dušika. Zbog toga Triton dobro odražava sunčevu svjetlost – i na kraju je otkriven 1846. godine.
8. mjesto: Europa, Jupiterov mjesec (promjera 3122 km)
Ocjena: 4.3
Jedan od najvećih Jupiterovih mjeseci, Europa, ime nije dobio po dijelu svijeta, već po liku starogrčke mitologije. U vrijeme kada je otvorena, Zapadna polovica Euroazije još se nije izdvojila kao zasebna geografska regija. Europu je otkrio poznati talijanski astronom i fizičar Galileo Galilei, a službeni datum je 8. siječnja 1610. godine.
Da bi otkrio Europu, Galileo je koristio domaći refraktorski teleskop koji ima 20-struko povećanje. To jest, danas na neplaniranom nebu možete vidjeti ovaj satelit pomoću amaterskog uređaja čak i početne klase. A 1610. bilo je to najvažnije otkriće.
Europa ima iznenađujuće ravnu površinu s visokim reflektirajućim sposobnostima i gotovo potpunim nedostatkom kratera i rasjeda. Satelit je prekriven ledom, a ispod njegovog sloja, kako znanstvenici sugeriraju, nalazi se tekući vodeni Ocean. Stoga neki istraživači vjeruju da je na ovom satelitu moguće provjeriti prisutnost izvanzemaljskog života.
Zanimljivo je da je površina Europe također prekrivena “pjegama”. Prema astronomima, nastali su zbog mješavine toplog i hladnog leda. Na mjestima “pjega” zagrijani materijal s dna oceana dizao se na površinu, donoseći sa sobom tamno blato.
7. mjesto: mjesec, zemljin satelit (promjera 3.475 km)
Ocjena: 4.4
Mjesec je jedini prirodni satelit Zemlje i jedan od najvećih satelita u Sunčevom sustavu. Toliko je ogroman da svojim gravitacijskim poljem utječe na planet. Morske plime i oseke nastaju upravo zbog činjenice da vodu privlači Mjesec i kreće se za njom.
Mjesec je čovječanstvu poznat od pamtivijeka. Ipak – gotovo je svake noći vidljiv na horizontu, a u nekim se slučajevima može vidjeti i tijekom dana. Štoviše, mjesec je trenutno jedini izvanzemaljski objekt u svemiru koji je čovjek posjetio. Ljudi su se prvi put iskrcali na nju 20. srpnja 1969. godine.
Unatoč mnogim znanstvenim smjerovima i istraživanjima mjeseca – ovom satelitu dodijeljena su čitava područja znanja poput selenologije – čovječanstvo još uvijek ne zna točno odakle je uopće došlo. Prema jednoj teoriji, nastala je zbog činjenice da su se magmatske mase Jednom davno odvojile od Zemlje i završile u svemiru. S druge strane, Mjesec je postojao kao zaseban kvazi-planet, a zatim ga je zarobilo Zemljino gravitacijsko polje. Druga hipoteza naziva se “teorija divovskog sudara”. Ona sugerira da se nebesko tijelo Theia jednom srušilo na Zemlju, što je odvojilo značajan dio materije od planeta. Ona je, pak, pod utjecajem gravitacijskih sila poprimila sferni oblik i pretvorila se u mjesec.
Mjesec se trenutno smatra mogućim prostorom za uspostavljanje kolonije. Međutim, napredak u tom smjeru izuzetno je spor iz više razloga. Mjesečeve kolonije nude izuzetno mali znanstveni interes i gotovo potpuno odsutan ekonomski.
6. mjesto: io, Jupiterov mjesec (promjera 3.643 km)
Ocjena: 4.5
Io je još jedan Jupiterov mjesec koji je otkrio Galileo Galilei pomoću domaćeg refraktorskog teleskopa s 20-strukim povećanjem. Ukupno je znanstvenik registrirao četiri satelita plinskog diva – i svi su predstavljeni u našoj ljestvici. Kao i drugi Jupiterovi mjeseci, io nosi svoje ime po liku grčke mitologije.
Io je poznat po svojoj nevjerojatnoj geološkoj aktivnosti. Sada je domaćin više od 400 aktivnih vulkana! To čini io geološki najaktivnijim objektom u Sunčevom sustavu.
Razlog ove aktivnosti je gravitacijsko djelovanje. Io je stalno u gravitacijskim poljima tri Velika kozmička objekta-Jupitera, Europe i Ganimeda. Budući da na površini satelita nema vode, ispod kore se opažaju “oseke” i “oseke” – u tekućoj magmi i ispravljenoj jezgri. Dakle, vulkani na io nastaju zbog privlačenja drugih kozmičkih objekata. A tijekom erupcija mješavina sumpora i sumpornog dioksida raste do visine od 500 kilometara!
Osim toga, silikatna površina io podvrgava se stalnim kompresijama. Zbog toga se na njemu pojavljuju planine, a neke od njih su spektakularno ogromne. Na primjer, vrh Južne Boosavle nalazi se na oko 17 kilometara!
Io čak ima vlastitu atmosferu koja se sastoji od plina sumpora i sumpornog dioksida. A uzrokovana je upravo stalnim erupcijama. Uz to, potoci materije koji izbijaju ispod kore ulaze u torus plazme koji se nalazi oko Jupitera.
5. mjesto: Callisto, Jupiterov mjesec (promjera 4.821 km)
Ocjena: 4.6
U siječnju 1610. godine Galileo Galilei, promatrajući teleskopom Jupiter, otkrio je četiri mjeseca ovog plinskog diva. Callisto je jedan od njih. I udaljeniji je od planeta od svih ostalih. Kao i drugi “galilejski sateliti”, ime nosi po liku starogrčke mitologije.
Callisto je jedan od Jupiterovih” najperspektivnijih ” mjeseci. Ako čovječanstvo ikada želi ovladati ovim plinskim divom ili ga barem bolje proučiti,” pretovarnu ” stanicu treba postaviti na ovaj satelit. Više ili manje adekvatni klimatski i geološki uvjeti i neznatna razina zračenja čine Callisto ugodnim mjestom – naravno, u usporedbi s drugim Jupiterovim mjesecima.
Krajem prošlog stoljeća i početkom trenutnog Kalista ispitivan je spektroskopskom metodom. Otkriveno je da je površina satelita prekrivena silikatima i vodenim ledom, a tu je i ugljični dioksid i neki organski spojevi. Međutim, veliki broj kratera također sugerira da na Callistu nema atmosfere u uobičajenom smislu tog pojma (ili je znatno rijetka). Osim toga, na satelitu nema tragova vulkanske i geološke aktivnosti – kao ni na Mjesecu, na primjer.
4. mjesto: Titan, Saturnov mjesec (promjera 5150 km)
Ocjena: 4.7
Titan je najveći Saturnov mjesec i drugi po veličini u Sunčevom sustavu. A zahvaljujući svojoj strukturi, potpuno je poput punopravnog planeta! Dakle, na njegovoj površini postoje jezera s tekućinom. Istina, to nije voda, već mješavina etana i metana. A Titan je okružen gustom atmosferom.
Titan je prvi put uočen 1655. godine. Zbog guste atmosfere dušika s oblacima metana, njegova je površina dugo ostala nerazlučiva. Tek 2004. godine, kada je sonda “Cassini-Guigens” proletjela pored satelita, znanstvenici su mogli vidjeti tamna jezera tekućine na žućkastom silikatnom tlu.
Mnogi istraživači uspoređuju uvjete na Titanu s onima na Zemlji na početku njegovog razvoja. I to unatoč činjenici da je temperatura na površini satelita daleko od odmarališta, do -180 Celzijevih stupnjeva. No, znanstvenici i dalje pretpostavljaju da na satelitu mogu postojati najjednostavniji oblici života – na primjer, u podzemnim vodenim tijelima.
2004. godine sonda “Guigens” sletjela je na površinu titana i uspjela prenijeti fotografiju. Na njemu se razlikuju zaobljeni kamenčići. To sugerira postojanje erozije u obliku vjetrova i oborina. Osim toga, 2006. godine “Guigens” je emitirao nekoliko radio-spektralnih slika zahvaljujući kojima je bilo moguće saznati da satelit također ima visoke planinske lance i suhe riječne kanale. Sve to čini Titan još sličnijim zemlji, iako u ranim fazama postojanja.
3. mjesto: Ganimed, Jupiterov mjesec (promjera 5.268 km)
Ocjena: 4.8
Ganimed je najveći Jupiterov mjesec, i doista u Sunčevom sustavu. Otvorio ga je, kao i obično, Galileo Galilei 8. siječnja 1610. godine. Zanimljivo je da je Ganimed veliki, ali ne i težak pratilac. S promjerom od 5268 km, on premašuje masu mjeseca za samo 2 puta.
Većina površine Ganimeda prekrivena je silikatnim stijenama i vodenim ledom. Potonje je posebno puno na polovima. Kao što neki istraživači vjeruju, na dubini od 200 km nalazi se Ocean tekuće vode. A jezgra Ganimeda je vruća, tekuća i bogata željezom, poput većine objekata planetarnog tipa s čvrstom korom.
Ganimed ima vlastitu magnetosferu (ostali sateliti u Sunčevom sustavu ne mogu se time pohvaliti). Pretpostavlja se da je nastao zbog metalne jezgre sastavljene od rastaljenog željeza. Istina, ganimedova magnetosfera izuzetno je mala i u potpunosti je skrivena Jupiterovom magnetosferom, uvodeći samo mala izobličenja u potonju.
Ganimed također ima atmosferu. Uglavnom se sastoji od kisika u različitim alotropnim modifikacijama-od atomskog do ozona. Postoji i neznatan sadržaj vodika. Također, tijekom istraživanja satelita s uređajem “Galileo” pokazalo se da sadrži ugljični dioksid, sumpornu kiselinu i neke organske spojeve.
Ganimed, poput ostalih velikih satelita, baca sjenu na planet. 21. Travnja 2014. našla se točno na Jupiterovoj Velikoj crvenoj mrlji – i postalo je poput oka.
2. mjesto: IPA-1625 IPA 1, Sputnik IPA-1625 IPA (promjera 49244 km)
Ocjena: 4.9
Kao što je već rečeno, zbog nesavršenosti optičkih tehnologija, još uvijek ne možemo otkriti relativno male satelite u egzoplanetima (tj. Ostaje promatrati samo nekoliko najvećih, a jedan od njih je objekt IPA-1625 IPA 1.
Satelitski satelitski satelit 1625 satelit 1 kruži oko istoimenog planeta u zviježđu labud koji kruži oko žutog patuljka 1625. Otkriven je tranzitnom metodom još 2017. godine, no znanstvenici još uvijek raspravljaju o njegovom postojanju. Ovaj je objekt zaista ogroman – njegove su dimenzije slične dimenzijama planeta Neptuna u Sunčevom sustavu.
Sam planet, 1625., navodno je plinoviti div poput Jupitera. A egzomjesec je “stekao” prije milijuna godina tijekom primarne formacije. U to se vrijeme oko zvijezde vrtio oblak rijetke, zagrijane materije, koji se pod utjecajem privlačnih sila počeo “lijepiti” u planetoidne objekte. Jedan od njih pokazao se većim i zarobio je drugi svojim gravitacijskim poljem.
Oba objekta sustava Amapino – 1625 amapinosi nalaze se u takozvanom “radijusu staništa” – to jest, smješteni su dovoljno blizu zvijezde nalik suncu da na njima, u teoriji, može nastati život. Međutim, sam planet je plinski div, a to već donekle komplicira proces formiranja organizama.
1. mjesto: IPA-12 IPA 1, satelit IPA-12 IPA (promjera 81.548 km)
Ocjena: 5.0
Godine 2012. astronomi Opservatorija Pulkovo promatrali su zvjezdani sustav IAS-12 i otkrili prilično neobičan karakter njegovog sjaja. To je sugeriralo da ne postoje samo egzoplaneti, već i egzomjeseci u blizini jednog od njih.
IPA-12 IPA-1 potencijalno nije samo najveći poznati satelit u svemiru, već je i najtopliji. Zbog vrlo bliskog položaja lokalnom “suncu”, temperatura na njegovoj površini iznosi oko 2,5 tisuće Celzijevih stupnjeva. Veličina je utvrđena amplitudom sjaja – to je 6,4 promjera Zemlje, odnosno oko 81,5 tisuća kilometara.
Znanstvenici teoretiziraju da je IPA-12 IPA-1 egzomjesec u procesu formiranja i da će se u jednom trenutku jednostavno srušiti na površinu zvijezde. Činjenica je da je preblizu. Stoga je malo vjerojatno da će preživjeti u stabilnom obliku barem nekoliko milijardi godina.
Promatranja dodatno komplicira činjenica da je zvijezda IPO-12 vrlo udaljena – udaljena 870 svjetlosnih godina. To je žuti patuljak nalik Suncu, koji je sličan našoj svjetiljci i veličinom i masom.
Koji je trenutno najveći satelit u svemiru i koje je njegovo glavno funkcioniranje?