10 najistaknutijih njemačkih filozofa

* Pregled najboljih prema uredništvu. O kriterijima odabira. Ovaj je materijal subjektivan, nije oglašavanje i ne služi kao vodič za kupnju. Prije kupnje potrebno je konzultirati stručnjaka.

Filozofija ima svoje podrijetlo još u antičkoj Grčkoj, as-as stoljećima prije Krista. U početku je bilo uobičajeno da se svi obrazovani ljudi nazivaju filozofima i tek se postupno taj pojam počeo primjenjivati na one koji su proučavali pitanja svjetonazora. Riječ filozofija doslovno se prevodi kao “svaka mudrost”, odnosno ljubav prema mudrosti. Njegovi zadaci uključuju proučavanje općih načela i zakona postojanja, razvoja ljudskog društva, procesa razmišljanja i stjecanja znanja, uvjerenja, kao i proučavanje sustava vrijednosti, posebno moralnih. Ovaj opsežni sustav proteže se na velik broj specifičnih područja, u rasponu od epistemologije i metafizičkih pretraživanja do visoko specifičnih tema poput filozofije dizajna ili filmske filozofije.

Njemačka, kao razvijena zemlja s visokom razinom obrazovanja, dala je svijetu mnogo talentiranih i izvanrednih ljudi: znanstvenika, pisaca, skladatelja i, naravno, filozofa. U ovom ćemo vam članku predstaviti poznate njemačke mislioce čije su ideje imale značajan utjecaj na društvo i formiranje moderne europske, a u nekim slučajevima i svjetske kulture.

Ocjena najistaknutijih njemačkih filozofa

Nominacija	mjesto	Filozof	ocjena
Ocjena najistaknutijih njemačkih filozofa	10	Martin Heidegger	4.1
9	Edmund Husserl	4.2
8	Karl Marks	4.3
7	Ludvig Feuerbach	4.4
6	Johann Gottlieb Fichte	4.5
5	Maks Veber	4.6
4	Arthur Schopenhauer	4.7
3	Immanuel Kant	4.8
2	Friedrich Nietzsche	4.9
1	Georg Hegel	5.0

Martin Heidegger

Ocjena: 4.1

Heidegger je diplomirao na Sveučilištu u gradu Freiburg im Breisgau, gdje je osim filozofije studirao teologiju, matematiku i prirodne znanosti. Nakon doktorata dugo je radio kao asistent Edmundu Husserlu. 1923. dobio je zvanje profesora, a deset godina kasnije zauzeo je mjesto dekana fakulteta, ali ubrzo je dao ostavku. U prvim fazama heideggerov svjetonazor uglavnom je oblikovan pod utjecajem ideja njegovog mentora, kao i filozofije Vilhelma Dilteija. Njegovo glavno djelo bila je knjiga “biće i vrijeme”, koja je pokušaj istraživanja postojanja čovjeka kroz njegovu praktičnu interakciju sa svijetom, u društveno-povijesnom kontekstu. U svom radu Heidegger razmišlja o problemu konformizma i o tome kako osoba, oslanjajući se na svoje duboko iskustvo, može steći osjećaj autentičnosti svog bića. Filozof je bio skeptičan prema pokušajima nekih znanstvenika da primijene matematičke metode na području društvenih znanosti. Heideggerova kasnija, poslijeratna djela bave se tradicionalnim pitanjima metafizike.

Edmund Husserl

Ocjena: 4.2

Poznati filozof s kraja stoljeća i početka stoljeća smatra se utemeljiteljem fenomenologije, koncepta o fenomenima svijesti. Prema husserlovoj interpretaciji, ona je znanost o čistoj svijesti, oslobođena bilo kakvih dogmi i usmjerena na poznavanje entiteta. Na njegov svjetonazor na početku učiteljske karijere utjecali su britanski empiričari i Franz Brentano, u kasnijim godinama okrenuo se teorijama Immanuela Kanta. Husserlova prva objavljena knjiga bila je “filozofija aritmetike”, gdje je filozof široko istraživao odnose psihologije i formalne logike. U daljnjem razvoju svojih stavova nastojao je otkriti samorazumljiva i beskonačna načela logike. Husserl je ključno mjesto u formiranju svijesti dodijelio iskustvu osjetilnih kontemplacija. Glavna djela Edmunda Husserla smatraju se “formalnom i transcendentalnom logikom” i “krizom europskih znanosti”. Filozof je pridonio razvoju egzistencijalizma, također je postavio temelje za formiranje Gestalt psihologije i metoda psihoanalize.

Karl Marks

Ocjena: 4.3

Iako je Carl Marks poznat prvenstveno kao javna osoba koja je postavila temelje komunističkom pokretu, njegov doprinos filozofiji također je prepoznat kao prilično značajan. Školovao se na Sveučilištu u Bonnu, nakon čega je nastavio studij u glavnom gradu Njemačke. Mladog Carla Marksa posebno su fascinirale klasične teorije drevnih filozofa: Demokrit i Epikur. Od svojih suvremenika nadahnuo se djelima Hegela i Feuerbacha. Od 1843. godine Marks živi u Francuskoj, gdje upoznaje Friedricha Engelsa i pjesnika Heinricha Heinea. 1845., nakon preseljenja u Brisel, kao član tajnog Međunarodnog društva, u suradnji s Engelsom sastavlja “Manifest Komunističke partije”. Marksova aktivna društvena aktivnost i ateistički svjetonazor u to vrijeme gotovo nigdje nisu naišli na topao odgovor, na kraju su on i njegova obitelj morali emigrirati u London. Tamo je radio na svom glavnom djelu pod nazivom “kapital”. Filozofski pogledi Karla Marksa, koji su se kasnije formirali u zasebnom trendu pod nazivom “marksizam”, temeljili su se na materijalizmu i želji za revolucionarnim transformacijama u društvenom okruženju.

Ludvig Feuerbach

Ocjena: 4.4

Feuerbach je svoje upoznavanje s filozofijom započeo studirajući kod Karla Dauba, kasnije slušajući predavanja Georga Hegela u Berlinu. Nakon što je završio sveučilište u Erlangenu, nastavio je istraživati, a njegovo prvo važno djelo bilo je “povijest nove filozofije od Bacona do Spinoze”. 1830. Feuerbach je objavio malo anonimno djelo u kojem je dokazao neuspjeh vjerskog učenja o besmrtnosti duše. Kad je ime autora postalo javno poznato, oduzet mu je status učitelja. Međutim, to nije zaustavilo filozofa, koji se u svojim pogledima sve više naginjao ateističkoj slici svijeta. Istodobno, nije dijelio pogled prosvjetitelja stoljeća na religiju, kao plod praznovjerja i političkog instrumenta, vjerujući da sklonost vjerskim potragama proizlazi iz antropomorfizma svojstvenog čovjeku. Feuerbach je također bio zagovornik eudaimonističke etike, prema kojoj se težnja za srećom smatra glavnim kriterijem morala. Od djela koja je objavio, najvažniji su “bit religije” i “temelji filozofije budućnosti”.

Johann Gottlieb Fichte

Ocjena: 4.5

Poznati filozof s kraja i početka stoljeća, Johann Fichte bio je sljedbenik kritičkog idealizma. Na temelju ovog učenja izveo je njegov novi oblik nazvan spekulativni transcendentalizam. Još rano u svom životu Fichte se upoznao s djelima Immanuela Kanta, što je u biti postavilo smjer cijelom njegovom daljnjem Filozofskom radu. Prvo djelo koje je dobilo javno priznanje bilo je “iskustvo kritike svakog stvaranja”. Ubrzo nakon objavljivanja imenovan je profesorom na Sveučilištu u Jeni. 1799. Fichte je morao napustiti nastavničku karijeru zbog optužbi za širenje ateističkih stavova. U svojim kasnijim spisima filozof se bavio pitanjima etike, metafizike i socijalne pedagogije. Stvorio je preduvjete za ideju državnog socijalizma, također formulirao načelo da je istina najčešće u sredini između teze i antiteze.

Maks Veber

Ocjena: 4.6

Zahvaljujući ocu koji je obnašao državnu dužnost, maks Veber od djetinjstva se zanimao za politiku i znanost. Nakon što se školovao za pravo, obranio je tezu i tako postao doktor prava. Veber je neko vrijeme radio kao predavač na Sveučilištu u Berlinu, a kasnije je služio kao pomoćnik urednika u znanstvenom tiskanom izdanju. Njegova najvažnija knjiga koja se bavila filozofskim pitanjima bila je “protestantska etika i duh kapitalizma”. Ovo je djelo razmatralo utjecaj kulture i religije na razvoj sustava državne ekonomije. Za razliku od Carla Marksa, maks Veber je vjerski svjetonazor smatrao važnim elementom za uspostavljanje civilizacije. Filozof se smatra jednim od utemeljitelja sociologije, prvi je uveo takav koncept kao “društveno djelovanje”. Veber se u svom istraživanju usredotočio na društvo prvenstveno kao društvo pojedinaca, također je bio uvjeren da su ključni pokretači motivacije ideje čiji svijet dominira materijalističkim. U političkoj sferi pokazao se zagovornikom demokracije i ustavnih reformi. Veberove ideje imale su toliko ozbiljan utjecaj na njemačko društvo VEMAME stoljeća da je čak sudjelovao u stvaranju novog ustava veimarske Republike.

Arthur Schopenhauer

Ocjena: 4.7

Glavni pesimistički filozof stoljeća, Arthur Schopenhauer, od malih nogu imao je sklonost mizantropiji i praktičnom i razumnom (ponekad graničnom cinizmu) pogledu na život. Tome su u velikoj mjeri pridonijele okolnosti poput samoubojstva oca (s kojim je 16-godišnji Arthur imao blisku vezu) i teškog odnosa s majkom koja je dijete smatrala teretom. Budući filozof inspiraciju je crpio iz djela Immanuela Kanta, kojeg je smatrao svojim ideološkim mentorom. Schopenhauer je bio omalovažavajući prema drugim misliocima poput Fichtea i Hegela, kritizirajući njihove ideje u svakoj prilici. Unatoč svom skeptičnom svjetonazoru, nakon objavljivanja svoje glavne knjige “svijet kao volja i zastupanje”, uživao je znatnu popularnost među mladim snobovima svog vremena. Najveće književno priznanje Schopenhaueru donijelo je zbirka aforizama, mnogi zajedljivi citati iz njega ostaju poznati i traženi do našeg vremena.

Immanuel Kant

Ocjena: 4.8

Immanuel Kant smatra se jednom od najistaknutijih figura u klasičnoj filozofiji stoljeća. Odrastao je na periferiji Koenigbserga, među obrtnicima, ali zahvaljujući želji za znanjem, bez poteškoća je upisao sveučilište. Učenja Isaaca Njutna ostavila su ogroman trag u studentskom svjetonazoru. Zbog financijskih problema, cant je morao napustiti studij, a sljedećih deset godina radio je kao kućni učitelj za djecu iz bogatih obitelji. Istodobno se bavio znanstvenim istraživanjima iz područja fizike, astronomije, geografije, a napisao je i eseje filozofske prirode. Isprva je Kant bio pod utjecajem prevladavajuće ideologije volfijanizma, ali s vremenom je razvio vlastite stavove koji su postali revolucionarni za Europu u to vrijeme. Jedna od temeljnih ideja filozofa bila je tvrdnja o vrijednosti svake pojedine osobe i neotuđivom pravu na osobnu slobodu djelovanja. Među djelima Immanuela Kanta razlikuju se tri temeljna djela. Prva od njih,” Kritika čistog razuma”, bavi se temom kognitivnih sposobnosti i dobivanjem dokaza izoliranih od empirijskog znanja. Druga, “Kritika praktičnog razuma”, bavi se etičkim pitanjima, a treća, pod nazivom “kritika sposobnosti prosuđivanja”, sadrži razmišljanja na temu estetike i teleologije.

Friedrich Nietzsche

Ocjena: 4.9

Svjetski poznati filozof rođen je 1844. godine u blizini njemačkog grada Leipziga. Školovao se na Sveučilištu u Leipzigu na Filološkom fakultetu. Otprilike u to vrijeme mladi Nietzsche upoznao se sa stavovima Arthura Schopenhauera izloženim u njegovoj knjizi “svijet kao volja i zastupanje”, što je potaknulo njegovo veliko zanimanje za filozofiju. Nakon završetka studija odmah je pozvan na mjesto predavača na Sveučilištu u Baselu u Švicarskoj. Razvoj Nietzscheovih filozofskih ideja, koje će kasnije dovesti do stvaranja zasebnog trenda zvanog nietzscheanizam, svojedobno je bio dvosmislen i nije naišao na odgovor šire javnosti. Njegovo najupečatljivije djelo je knjiga “tako je govorio Zaratustra”, do danas ne gubi na popularnosti. Friedrich Nietzsche autor je simboličke ideje o “Božjoj smrti” pod kojom se misli na gubitak povjerenja u vjerske orijentire i vrijednosti. Nietzsche je također pozvao na preispitivanje općeprihvaćenog pogleda na zavist, koji je po njegovom mišljenju snažan izvor ljudske motivacije.

Georg Hegel

Ocjena: 5.0

Georg Hegel jedan je od utemeljitelja njemačke filozofije idealizma, autor mnogih teorija koje su bile kontroverzne više od stotinu godina. Teološko obrazovanje koje je stekao na Sveučilištu u Tubinghamu igralo je važno mjesto u njegovim učenjima. Od 1808. godine Hegel je bio rektor u Nirnbergu, predavao je niz filozofskih i humanističkih predmeta, kao i matematiku. Osim toga, radio je na svojim spisima: prvo je objavljeno njegovo prvo djelo “Fenomenologija duha”, a zatim “znanost logike”. Hegelov filozofski koncept dobio je priznanje na najvišoj državnoj razini, postajući praktički službena ideologija Pruske s početka stoljeća, a i sam je pozvan na sveučilište u Berlinu. Iako su neke Hegelove ideje kasnije prepoznate kao zastarjele, druge su ostale relevantne. Vjeruje se da je upravo on postavio temelje za pojavu humanističke sociologije.