Koja je razlika između liceja i obične škole

Pitanje s kojim se suočavaju roditelji je ” Gdje ići učiti svoje dijete?”, ne može se nazvati praznim. Unatoč pokušajima državnih programa u smjeru povećanja razine srednjoškolskog općeg obrazovanja “na svim frontovima” u zemlji, ovdje je sve daleko od savršenog. Izvlačeći “slabe” srednje obrazovne institucije na razinu “jakih” država se Još nema čime pohvaliti, u stvarnosti se ovaj značajan jaz, koji se formirao tijekom godina, ne može prevladati jednim trzajem. Licej ili škola, koja je njihova razlika i gdje ići na studij? O tome će biti riječi u članku.

Pogled iz pravne perspektive

Tijekom prvih desetljeća postsovjetskog razdoblja povijesti države, obrazovna politika, kao i mnoge druge stvari, puštena je na slobodu. Nada u “čarobno” djelovanje zloglasnih “zakona slobodnog tržišta”, kada je sve trebalo ispasti “samo od sebe”, dala je svoje pristranosti u području srednjeg obrazovanja.

Sustav srednjeg obrazovanja postao je opsežan sustav koji uključuje nekoliko vrsta srednjih škola. Imali su razlike među sobom kako u pravnom području, tako i u pedagoškim praksama u njima. Dobro ili loše, ali zapravo se već na početku potencijalni student suočio s različitim pristupom stjecanju srednjoškolskog obrazovanja i razina jedne institucije mogla bi nekoliko puta premašiti razinu druge.

Razlika između takvih osnovnih institucija povezanih s općim srednjim obrazovanjem kao što su škola, licej i gimnazija bila je zakonski utvrđena. Međutim, 2012. godine objavljen je novi Zakon “o obrazovanju u Ruskoj Federaciji”. Osmišljen kako bi izjednačio sve na istoj razini i time osigurao jednakost kvalitete srednjoškolskog obrazovanja od strane učenika u bilo kojoj ustanovi.

Zakon sam po sebi nije u stanju promijeniti, kao što je čarobnim štapićem potencijal koji je godinama razvijao svaki pojedini Učiteljski tim, ali formalno su pravne razlike među njima prema ovom zakonu uklonjene, sada svi imaju jedan status-opću obrazovnu organizaciju.

Kako se zakon provodio na terenu, nazivi institucija postupno su se počeli mijenjati, a oni koji su se prije nazivali liceji i gimnazije” pretvaraju se ” natrag u škole. U matičnoj stolici taj je proces brži, Zagreb je gotovo svugdje promijenila znakove na većini takvih zgrada. Regije još uvijek nisu u žurbi, jer zakon ne određuje trajanje tranzicije zakonom.

U spomenutim postsovjetskim desetljećima, liceji i fakulteti koji su se pojavili i uspjeli uspostaviti na prostoru “divljih tržišta” obrazovanja učvrstili su počasne titule prestižnih obrazovnih institucija. Nije iznenađujuće da se u tim institucijama, u slučaju očuvanja prethodnih nastavnih skupina u njima i poštivanja tradicija elitnog obrazovanja, kojih se oni nepokolebljivo pridržavaju, imena ne žure mijenjati. Takva “marka” koštala je ove timove mnogo godina rada i traženja optimalnih rješenja u teškim uvjetima formiranja nove državne formacije. Zakon im zadržava pravo da u svoje ime ostave riječ “licej”, ali samo kao naziv, a ne kao pravni oblik.

Da bi postalo jasnije, u pravnom smislu riječ “licej” ili “gimnazija” na natpisu na ulazu ne znači ništa više od “sunca” ili “Čeburaške” u nazivu vrtića. Prema zakonu, svi liceji i gimnazije jednaki su školi i imaju zajednički status – opće obrazovne ustanove. Povelja svih ovih institucija propisuje jedinstveni status – državnu proračunsku opću obrazovnu ustanovu. Sve srednje škole sada su klasificirane u Ruskoj Federaciji, bez obzira na ime koje su sami odabrali.

Specijalizirano učenje temeljeno na prethodnim standardima u obrazovanju

Promjene koje su se dogodile u zakonu na papiru zapravo ne mogu utjecati na praksu provedbe prosječnog obrazovnog programa koja je već uspostavljena u većini obrazovnih institucija. Opće izjednačavanje prema novoj verziji zakona osmišljeno je kako bi se izgladile sve razlike između obrazovnih institucija, ali oni koji su ostali vjerni svojim tradicijama nastavili su “držati marku”. Osim toga, organizacije u području srednjeg obrazovanja imaju nove perspektive u smjeru odabira njihove specijalizacije.

Do spomenute 2012. godine nije postojao jedinstveni zakon kojim se uređuje pravni oblik obrazovnih institucija. Privatne narudžbe izdane u Ministarstvu obrazovanja i znanosti Ruske Federacije za obrazovne ustanove temeljene na srednjoškolskom programu tvrdemogućnosti profila razlikovale su se na temelju statusa ustanove:

1. Gimnazije su pripadale humanitarnom profilu.

2. Licejima je dodijeljen tehnički ili prirodno – znanstveni status.

3. U školi sa specijalizacijom za dubinsko proučavanje pojedinih predmeta, profil je u skladu s tim ovisio o disciplinama odabranim za dubinsko proučavanje.

4. Redovna Srednja škola nije imala posebne specijalizacije i imala je zajednički program univerzalnog srednjoškolskog obrazovanja za djecu.

Samo-proširenje profila, s povlačenjem iz normi utvrđenih direktivama Ministarstva znanosti, bilo je gotovo nemoguće u praksi. Bilo je potrebno provesti značajne reorganizacijske aktivnosti kako bi se promijenile ili stekle dodatne smjernice u području pruženih obrazovnih usluga. Takvu reorganizaciju više su nastojale provoditi” jednostavne ” škole, koje su sebi postavile cilj stjecanja statusa liceja ili gimnazija. Sami liceji i gimnazije već su se jednom pridržavali odabranog smjera specijaliziranog obrazovanja. Želja samih učenika, njihovih roditelja, pa čak i uprave tih institucija nije mogla utjecati na promjene stanja u profilu učenja.

Prednosti stečene uvođenjem novog modela

Kao što se često događa u našoj stvarnosti, zakon uveden u društvo odozgo ima za cilj “opće dobro”, ne uzimajući u obzir interese situacije koja je već na terenu, što dovodi do njegove prilagodbe u lokalnim uvjetima. Međutim, u trenutnoj situaciji sa srednjim obrazovanjem u Ruskoj Federaciji, zakon je donio više koristi, pretvarajući se uz pomoć samih izvođača u učinkovit alat za poboljšanje kvalitete postojećih dostignuća u tom smjeru.

Formalni samo na prvi pogled, zakon je omogućio ne samo kombiniranje obrazovnih institucija pod jednim imenom, već je uveo jedinstveni mehanizam reorganizacije cjelokupnog sustava srednjeg obrazovanja. Trenutna odredba Saveznog zakona “o obrazovanju u Ruskoj Federaciji”, u Dijelu 4., članku 66., omogućuje bilo kojoj školi da samostalno odabere bilo koju specijalizaciju, čak i ako nisu povezane profilom.Slično iskustvo postoji u nekim licejima Sankt Peterburga i Moskve, kada liceji kombiniraju do 4 profila:

1. tehnički;

2. jezičnog;

3. socioekonomski;

4. prirodno-znanstveni smjer.

Općenito, u cijeloj zemlji sve je više multidisciplinarnih općih obrazovnih institucija u području srednjeg obrazovanja.

Sam zakon pretpostavljao je da će doći do postupnog prijelaza svih škola u državi s jedinstvene “paradigme srednjeg obrazovanja” u nastavnom programu na profesionalnu orijentaciju, omogućujući učenicima iz srednjih razreda da “osjete” svoju obrazovnu “putanju” stjecanja znanja na temelju osobnih interesa i sposobnosti.

Zapravo, ovaj zakon je prije svega uklonio ograničenje s onih obrazovnih institucija koje su već nakupile potencijal za takav kvalitativni skok u području širenja spektra općih obrazovnih usluga.

Drugi “prosjek među prosjecima” nije dovoljan samo jedna gorljiva želja za promjenom situacije u vašoj ustanovi. Proširenje će zahtijevati barem pristojnu materijalnu i tehničku podršku zamišljenog proširenja profila i prirodno pripremljeno visoko kvalificirano pedagoško osoblje u potencijalu.

Sam novi pristup temeljno je poboljšao stanje u sustavu srednjeg obrazovanja. Postalo je moguće dobiti rano profesionalno usmjeravanje, kroz mogućnost specijaliziranog obrazovanja u višim razredima i prije specijaliziranog osposobljavanja u srednjim školama. U prisutnosti prethodnih strogih standarda, praktički nije bilo mogućnosti uzeti u obzir individualne sposobnosti, sposobnosti i želje učenika.

Međutim, Bilo bi naivno vjerovati da je sama provedba zakona poslužila kao poticaj svim obrazovnim institucijama da poboljšaju kvalitetu obrazovanja koje pružaju učenicima. Za ogromne” jednostavne ” škole to je bio poticaj za razvoj, ali oni liceji i gimnazije koji imaju dugogodišnje iskustvo i tradiciju ne žure se širiti i svoj rad grade u osnovi na istim načelima kao i prije reforme, što, međutim, ako postoji dobra reputacija, to ne utječe ni na koji način. Načelo – “idete tiše-nastavit ćete”, u njihovom je slučaju sasvim opravdano.

Tako su obične srednje škole stekle mnogo više mogućnosti nego prije i mogu uvesti dodatne programe specijaliziranog obrazovanja koji odgovaraju GEF-u.

Gdje će obrazovanje biti bolje?

Sve što je gore rečeno, do sada ne dopušta pretpostaviti da se licej i škola sada ne razlikuju jedni od drugih. S pravnog stajališta, oni nemaju razlike i država svim silama pokušava ih izjednačiti, kako kažu, i de facto. Međutim, do sada je sve u procesu težnji za idealnim uvjetima, čije je postizanje, kao što znate, dug proces.

Dok država “povlači” obične srednje škole na razinu liceja i gimnazije, institucije koje su dosegle “elitističku” razinu također ne stoje mirno, produbljujući i u nekim slučajevima proširujući opseg pružanja kvalitetnijeg obrazovanja svojim učenicima. Promjena imena ni na koji način nije utjecala na njihove mogućnosti, a razina kvalitete obrazovanja stečenog u njima, čak i kad su ih pretvorili u redovnu školu s brojem, i dalje je povoljnija u usporedbi s “srednjim seljacima”.

Samo ažuriranje zakona iz 2012. nije rezultiralo nestankom starih obrazovnih institucija i pojavom temeljno novih na njihovom mjestu. U starim licejima i gimnazijama još uvijek rade jaki učitelji, zadržali su izvrsnu materijalnu bazu i više razvoja u programima dodatnog obrazovanja. Škole su, s druge strane, dobile samo priliku da dosegnu svoju razinu, koju provode više ili manje uspješno, ovisno o uvjetima svake od njih. Stoga je za roditelja odgovor na pitanje “što će biti bolje za dijete-licej ili škola?”, u većini slučajeva je očito i leži na površini.

Kakvo se obrazovanje sada pruža u liceju i što treba uzeti u obzir pri odabiru ove obrazovne ustanove

Trenutno se opseg obrazovanja koje pružaju liceji neprestano širi. Mnoga sveučilišta u zemlji uvode liceje za profiliranje u svoju državu, dok se mogu imenovati sljedeća područja djelovanja liceja, ali zbog uvođenja gore navedenog zakona —ovaj popis će stalno rasti:

1. Fizičko-matematički;

2. Kemijsko-biološki;

3. Socioekonomski;

4. Filološki;

5. Jezični profili obrazovanja.

Prilikom odabira institucije koja ima naziv “licej” za obrazovanje, prvo morate uzeti u obzir neke detalje:

1. Odgovara li naziv suštini same ustanove.Bolje je pročitati povijest obrazovnih institucija u gradu, raspitati se i zaista pronaći one institucije koje već dugi niz godina rade na programu liceja, čak i ako su se počele nazivati jednostavno školama.

2. Uzmite u obzir djetetove sklonosti učenju, uzmite u obzir da profilno opterećenje paralelno s općenito obveznim za srednje obrazovanje možda neće”ići”.

3. Saznajte broj djece u učionicama, radno iskustvo učitelja,dostupnost i praktična upotreba materijalno-tehničke baze u odabranoj obrazovnoj ustanovi. Ako su u razredima od 26 ili više učenika učitelji svi mladi stručnjaci, a baza je “mačka je plakala” ili se koristi kao “muzej”, tada biste trebali razmisliti o izboru.

4. Saznajte želje i sklonosti samog djeteta. U svakom slučaju, osnovni razredi ne zahtijevaju specijalizirano obrazovanje, a za srednje razrede mnogo će već postati jasno.

Trenutna situacija u obrazovanju u zemlji. Danas se povoljnije razlikuje od prethodnog razdoblja. Pitanje ostaje samo za pravi izbor puta i marljivost samog djeteta.

Članak je sastavljen na temelju: Saveznog zakona “o obrazovanju u Ruskoj Federaciji” i materijala za rad učitelja i obrazovne prakse zaposlenika Chu sirotište “sunce” RK China.kz/o-nas/o-detskom-dome/